S obzirom na sramotnu i u posljednje vrijeme učestalu praksu slanja pisama ljudima koji su prestali biti članovi Stranke pravde i pomirenja unazad nekog vremena zbog skretanja sa kursa iste od strane veoma “pismene” administracije pozivanjima na “prijeki sud” i pravljenjem od toga još veće bruke nego što jeste, neophodno je pojasniti neke osnovne stvari kada je u pitanju politički aktivizam.
Članstvo u bilo kojoj stranci je dobrovoljna stvar svakog pojedinca isto kao i izlazak iz nje. Članom se postaje iz ubjeđenja, ideje i slaganja sa političkim kursom; iz članstva se izlazi zbog neslaganja sa pobrojanim i prema sopstvenom opredjeljenju. Mnogi nekadašnji članovi Stranke, osnivači, funkcioneri i aktivisti spoznali su da politička putanja kojom sadašnje rukvovdstvo korača jeste stranputica i odustajanje od principa, misije i vizije na kojoj je stranka osnovana.Ne želeći da budu dio takvog samoponižavanja i pretvaranja u političku sektu sa srednjovjekovnim inkvizicijskim sudovima i lomačama na kojima se spaljuju misleći ljudi, oni koji koriste vlastitu glavu umjesto slijeđenja slijepog (Domanovićevog) vođe, odlučili su da sebe poštede odgovornosti zbog slijeđenja autodestruktivne politike.
Zato je ovo još jedan u nizu manipulativnih pokušaja obračunavanja se sa onima koje si odavno izgubio.
Kao kapetan lađe na kojoj nema mornara, uporno iste pozivaš na odgovornost što si sam sebe doveo do brodoloma. I tako živiš u svojoj samoobmani.
Dokle? Valjda dok ne udariš o stijenu i ne razbiješ glavu.
